Što je ukriženi sindrom (crossed syndrome)? 2.dio

 

„Hoćete reći da nije normalno što mi je glava ovako izbačena prema naprijed?“. „Kakve sad veze trbuh ima s mojom boli u leđima?“. „Kakav crni ukriženi sindrom, pa mene samo boli vrat!“. „Trebam istezat one neke mišiće naprijed, ne znam ni kak se zovu, neki psi se spominju…“

 

Kronična bol na učestalim mjestima poput vrata i križa ne nastaje ni iz čega, zato što čovjek ima staža u dvoznamenkastim rođendanima pa eto, treba nešto i boljeti. Tjelesna postura, ili držanje tijela, svojim nam izgledom itekako može objasniti razlog kronične boli, ili predvidjeti moguće žarište problema ukoliko se nešto ne promijeni.

Dva ključna nivoa stabilnosti i mobilnosti u tijelu su rameni obruč i zdjelica. Kroz njih se tijelo kompleksno pokreće u svim ravninama i čini sve ono zbog čega volimo život. Kako bi to bilo izvedivo, na oba nivoa nalazi se mnogo skupina mišića koji ovise o još više međusobnih interakcija. Zbog raznih prislinih položaja, kao što je najčešće sjedeći, ta interakcija skupina mišića može biti narušena tako da se jedna skupina mišića aktivira previše (facilitacija), a druga premalo (inhibicija). Ili hrvatskim riječnikom rečeno, jedni su se uhljebili, dok drugi rintaju za sebe i ostale. Situacija da boli glava! Ili leđa.

Kako to izgleda objašnjava nam tzv. ukriženi sindrom (eng. crossed syndrome), koji se dijeli na gornji i donji, ovisno gledamo li rameni obruč ili zdjelicu. U prvom dijelu objasnili smo pobliže kako nastaje gornji ukriženi sindrom, a danas ćemo se fokusirati na donji ukriženi sindrom.

 

Donji ukriženi sindrom

Kod donjeg ukriženog sindroma ključan je položaj zdjelice. Ona se nalazi između bedrenih kostiju koje se u nju uglavljuju preko zgloba kuka. Ako bedrene kosti zamislimo kao vilicu bicikla, kukove kao lagere osovine, a zdjelicu kao kotač, ona se može rotirati prema naprijed (inklinacija) i prema nazad (reklinacija). Ovisno o tim rotacijama stvarat će se dijagonalno suprotne napetosti, kao i u vratu.

Češći funkcionalni problem je inklinacija zdjelice, zbog kojeg dolazi do napetosti u mišićima križa (lumbalnim mišićima – erector spinae, quadratus lumborum). Ti mišići su funkcionalni dio trbušnog zida, a kako se prenapinju i skraćuju, tako se tlak u trbuhu „gura“ tamo gdje ima mjesta: naprijed u trbušne mišiće. Tako oni umjesto potpore kralježnici postaju teret, slično kao glava kad je isturena prema naprijed.

Mišići stražnjice (gluteusi), koji bi trebali biti glavni i odgovorni da čuvaju zdjelicu od pretjerane inklinacije, također se ulijenjuju, hvala našim stolcima i lumbalnim mišićima koji odrađuju posao gluteusa. A kako to ne bi odrađivali sami, uključuju se i famozni iliopsoasi, duboki mišići koji polaze od lumbalne kralježnice sprijeda i zdjelice iznutra, prolaze kroz trbušnu šupljinu i hvataju se za bedrenu kost. Oni mogu pojačati lumbalnu krivinu kralježnice (lordozu) i povući zdjelicu dodatno u inklinaciju.

Takva nepovoljna biomehanika dugoročno može uzrokovati križobolju, diskus-herniju, trbušnu ili preponsku kilu, celulit i cirkulacijske probleme u nogama, disfunkciju unutarnjih organa zdjelice i hormonani disbalans.

 

Kako se ukriženi sindrom može ispraviti?

Vježbanje je svakako ključ, ali ne bilo kakvo, već ciljano istezanje za skraćene i prenapete strukture te pozicioniranje i snaženje oslabljenih i istegnutih struktura. Ukoliko prenapete strukture ne istegnemo i ne opustimo, one će onemogućavati normalan obrazac pokreta. Prenapeta leđa nije briga što se to što radite zove trbušnjak, ona će i dalje odrađivati posao oslabljelih trbušnih mišića, sve dok vam željene „pločice“ ne ugrade na kralježak zbog diskus-hernije. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je bitno ići tim slijedom – opustiti prenapeto, aktivirati oslabljeno. Katkad  će vam za to biti dovoljne vježbe istezanja, a katkad ciljani manualni tretman miofascijalne relaksacije i restrukturiranja tkiva. Što se tiče vježbi snaženja, mnogo nam je bitnija ideja posture i pokreta nego sirova snaga. Nije nam cilj „napumpati“ oslabljene mišiće, nego ih vježbama vratiti u funkcionalni lanac, dati mozgu novu ideju kako da ih ponovno uključi u obrazac pokreta i držanja.

Ukriženi sindrom nikako nije objašnjenje za sve disbalanse u posturi, kao što ni dugotrajno sjedenje nije jedini obrazac koji utječe na naše tijelo. Dovoljno je čest da bi bio prepoznatljiv, no tijelo i uz ukriženi sindrom može imati razne druge kompenzacije (skolioze, rotacije i sl.), stoga je ključno napraviti temeljitu fizioterapijsku procjenu posture i istestirati „sumnjivce“ koji svojom neaktivnošću, odnosno prenapetošću uzrokuju određeni simptom. Sve ostalo su „ćorava posla“.

Mateja Magdalenić

mateja-magdalenic

Mateja Magdalenić je mlada optimistična fizioterapeutkinja u razvoju koji živi i radi u Zagrebu, u Privatnoj praksi fizikalne terapije Jadranka Brozd. Još u osnovnoj školi znala je da to želi biti kad odraste, a do dana današnjeg ne prestaje otkrivati što to znači. Završila je srednju školu i stručni studij na zagrebačkom Zdravstvenom učilištu i Veleučilištu, i ostaje neizlječivi štreber u nastojanju da nauči sve što može o individualnim hands-on pristupima u terapiji i cjelovitoj perspektivi ljudskog organizma.

Kada ne popravlja ljude bavi se tinejdžerima kao mentor i animator, piše i sklada pjesme, svira gitaru i udaraljke, pjeva u vokalnom sastavu Saltshaker i služi u svojoj crkvi. Osim struke oduševljavaju je njezini prijatelji, njezin zec i mačke, kvalitetna kava, vožnja bicikla, čitanje, teorije osobnosti, šarena jesen, uvrnuti humor, oblaci, i iz nekog razloga – skakutanje po stepenicama.

.