Sindrom karpalnog kanala: kako ga prepoznati?

 

Što je sindrom karpalnog kanala?

Naziv sindrom karpalnog kanala odnosi se na skup simptoma i znakova koji su nastali zbog kompresije na medijalni živac pri prolasku kroz tzv. karpalni kanal.

Karpalni kanal je anatomsko područje omeđeno kostima zapešća i transverzalnog ligamenta zapešća na donjem dijelu dlana. Tim uskim tunelom prolazi devet tetiva zajedno sa medijalnim živcem. Nakon kanala se živac grana i širi prema prstima, te omogućuje osjet palcu, kažiprstu, srednjaku i polovici prstenjaka. S druge strane taj isti živac inervira i omogućuje savijanje palca, prvog i drugog prsta.

Danas je to još uvijek idiopatski sindrom, što znači da njegov pravi uzrok još nije točno razjašnjen. Prema novijim informacijama sindrom karpalnog kanala je posljedica kombinacije genetičkih faktora i vanjskih faktora okoline, te su isto tako poznati neki od predisponirajućih čimbenika koji utječu na njegovu pojavnost: artritis, dijabetes, pretilost, trudnoća, hipotiroidizam, prethodne kumulativne traume, te poslovi koji uključuju rad na teškim vibrirajućim alatima (pneumatske bušilice).

Isto tako može se pojaviti kod poslova koji uključuju dugotrajan nepovoljan položaj šake i podlaktice (uredski posao gdje se dugotrajno koriste miš i tipkovnica), no to područje još nije dovoljno istraženo i dokazano, iako je primjerice u Americi sindrom karpalnog kanala već klasificiran kao profesionalna bolest. Pri tim poslovima se živac doslovno zaključava u nepovoljan položaj sa stalnim pritiskom na njega što provocira bol i ostale simptome.

Suprotno navedenim vanjskim uzrocima, u rjeđim slučajevima može biti uzrokovan i unutrašnjim faktorima, koji uključuju benigne tumore (lipome, gangliome) te ostale malformacije lokalizirane na anatomskim strukturama zapešća. No sam sindrom karpalnog kanala podrazumijeva svako stanje koje dovodi do suženja ionako uskog karpalnog tunela te pritiska na medijalni živac.

 

Simptomi

S obzirom na složenu funkciju živca, moguća je čitava lepeza simptoma.

Početni simptomi se mogu javiti već pri samom savijanju ručnog zgloba. Bolesnik u početku može osjećati trnce (parestezija), gubitak osjeta (anestezija) ili smanjen osjet (hipoestezija) na prstima, specifično na palcu, kažiprstu, srednjem prstu i prstenjaku. Simptomi praćeni bolom u zapešću najčešće nastupaju noću i znaju i probuditi osobu. Prema novijim informacijama to se veže za pozicioniranje i spavanje na boku, te specifično savijanje podlaktice i šake u tome položaju. Ako se ranije ništa ne poduzima, simptomi napreduju te dolazi do gubitka jakosti i koordinacije mišića palca i prstiju što vodi nemogućnosti izvođenja finih kretnji šakom i prstima.

 

Liječenje

Prvi red konzervativnog liječenja sindroma karpalnog kanala uključuje fizioterapijske postupke u vidu vježbi koje povećavaju opseg pokreta u zapešću, istežu tetive zapešća i pokreću ih – u vidu boljeg klizanja karpalnim kanalom te smanjenja pritiska na medijalni živac, te vježbe za jačanje muskulature šake.

U konzervativno liječenje spada i mobilizacija malih kosti zapešća, te procedure fizikalne terapije poput masaže ledom, ultrazvuka, elektroterapije, magnetoterapije i lasera koji su usmjereni na smanjenje boli i cijeljenje te povećanje metabolizma okolnog tkiva.

Isto tako u svrhu prevencije nastanka sindroma treba svakodnevno primjenjivati ergonomska pravila pri radu, izbjegavati iritirajuće čimbenike koji pojačavaju simptome i pravilno koristiti alat, uvesti pauze svakih 45 minuta, te po mogućnosti iskoristiti par minuta kako bi se vježbama istegnule i opustile tetive zahvaćene simptomima, te se tako smanjio pritisak na medijalni živac.

Pisao: David Milinković