Rak bubrega

Što su bubrezi?

Bubrezi su par organa u obliku zrna graha smješteni točno iznad struka sa svake strane kralježnice. Vanjski dio svakog bubrega je zapravo mreža nefrona (kapilara i cjevčica) koji pročišćavaju krv i proizvode mokraču. Dobroćudne ciste koje nalikuju vrećicama napunjenim tekućinom obično se razvijaju u mreži nefrona; mnogo rjeđe oblikuje se zloćudni rak bubrega.

Rak bubrežnih stanica, najčešća vrsta raka bubrega kod odraslih, započinje u vanjskom dijelu bubrega. Odmah sljedeći po učestalosti je rak prijelaznih stanica, koji započinje u unutrašnjosti bubrega, gdje se sakuplja mokraća. Stanice raka mogu se raširiti po krvnim žilama, masnom tkivu, limfnim čvorovima, obližnjim organima kao što su jetra ili nadbubrežne žlijezde ili, konačno, po plućima ili kostima.

Na rak bubrega u odraslih otpada oko 2 posto ukupnih slučajeva raka, ali njegova učestalost stalno raste. Dva puta je češći u muškaraca nego u žena i obično započinje nakon 40. godine. Ako se dijagnosticira rano, vjerojatnost da će bolesnici preživjeti najmanje pet godina iznosi 60 do 80 posto; stupanj preživljavanja od pet godina za uznapredovale sluča¬jeve znatno opada ovisno o tome koliko se rak razvio izvan bubrega. U djece oboljele od raka bubrega u 95 posto slučajeva se pojavljuje Wilmsov tumor koji je, ako se rano počne liječiti, u gotovo svim slučajevima izlječiv.

Simptomi:

  • Crvenkasta ili mutna mokraća, iako mikroskopski tragovi krvi mogu biti vidljivi u rutinskim analizama mokraće prije nego mokraća promijeni boju. lako je krv u mokraći obično znak upale bubrega, ona može biti povezana i s rakom.
  • Tupa bol u trbuhu, u donjem dijelu leda ili sa strane.
  • Tvorba koja se može otkriti u donjem dijelu leda i koja je na opip glatka i čvrsta, ali ne osobito osjetljiva.

Kod raka bubrega koji je napredovao, mučnina, povremena malo povišena temperatura, povraćanje, gubitak teka i tjelesne težine i opći osjećaj bolesti.

Liječenje:

Ako se rano utvrdi, rak bubrega otklonit će se kiruškim putem. Kirurg će pokušati otkloniti rakom zahvaćeno područje te će katkad morati odstraniti čitav bubreg zajedno s masnoćom koja ga okružuje, limfnim čvorovima i katkad nadbubrežnom žlijezdom.

Zračenje i kemoterapija mogu smanjiti veličinu tumora, ali nisu jednako učinkoviti u sprečavanju širenja raka bubrega. Kemoterapija nakon operacije može izliječiti 9 od 10 slučajeva Wilmsovog tumora. Ni zračenje ni kemoterapija nisu osobito uspješni u liječenju uznapredovalog raka bubrega. Katkad se preporuča hormonsko liječenje, stalno se testiraju i novi oblici liječenja kako bi se poboljšao stupanj izlječenja.

Također obećaje i imunoterapija , čime se pojačava prirodna snaga organizma u borbi protiv raka. Nakon remisije, boiesnike se mora redovito kontrolirati zbog mogućeg ponovnog pojavijivanja ili naknadnih komplikacija.